Parafrazirajući Stjepana Radića, srljali smo kao guske u magli, a budući da je bio iz Trebarjeva Desnog, uz samu obalu Save gdje magle ima napretek - dobro je znao o čemu govori. Tako smo opet bez razmišljanja i bez svojih uvjeta (kao i 1918.) odlučili ući u Europsku Uniju. Jedino nam je ostalo starim hrvatskim pismom, glagoljicom, u kamenu uklesati: Hrvatska Hrvatima 2012. Nadajmo se da će tako i ostati, za naše potomke, ali trenutna situacija više sliči neokolonijalizmu.
